Zdravstvena kriza s koronavirusom kako kod nas tako i u gotovo cijelom svijetu i dalje traje. Zadnjih dana svjedočimo popuštanju restriktivnih mjera zahvaljujući sve manjem broju novooboljelih te se nadamo da će se uskoro ukinuti i one mjere koje su vezane za sport, u ovom slučaju za rukomet. Dio ovog ponedjeljka smo proveli u telefonskom razgovoru s našim Gromom Halilom Jaganjcem koji nam je otkrio s čime se sve bavi u ovom kriznom razdoblju, kako održava formu te što očekuje u bližoj budućnosti.

Imam tu privilegiju da sam okružen šumama i prirodom

“Trenutno se nalazim doma u Rijeci i ovdje sam od samog početka krize s koronavirusom. Trudim se biti stalno aktivan i imam tu privilegiju, za razliku od nekih mojih kolega, da sam sa sve četiri strane okružen šumom i prirodom, a tu je i veliki vrt pa se znam i našaliti da više i nisam rukometaš nego vrtlar. Također imam i veliki broj šetnica koje koristim za trčanje. Osigurao sam se i sa zavidnom količinom rekvizita za trening od kojih sam neke ponio iz Našica tako da, što se tiče individualnih treninga, ova situacija nema velikog utjecaja na mene i moju formu.”

Svima nam jako nedostaje rukomet

“Svi smo u stalnom kontaktu – mi igrači, treneri i uprava, svaki dan pokušavamo doći do novih informacija jer smo svi znatiželjni i svima nam jako nedostaje rukomet koji nam je ujedno način života i posao. Morali smo se prilagoditi novim uvjetima tako da i dalje slušamo upute Stožera civilne zaštite i pridržavamo se svih pravila. Želimo se što prije vratiti treninzima i igri na parketu i nadamo se da ova kriza neće još dugo potrajati.”

Nema straha nego smo svi na oprezu

“S početkom ove situacije s koronavirusom kod moje obitelji nije bilo straha nego smo svi bili vrlo oprezni, a, ponavljam, imamo tu sreću da živimo na izoliranijem mjestu. Oprezni smo i dalje pa kada idemo u kupovinu poštujemo sve propisane mjere te se trudimo što više vremena biti kod kuće i da nitko ne izlazi van bez razloga.”

Ništa ne može zamijeniti loptu

“Ponavljam, svi smo se prilagodili novim uvjetima treniranja, ali ništa ne može zamijeniti loptu, odnosno, zajedničke treninge i siguran sam da to mojoj ekipi i meni najviše nedostaje. Individualni treninzi koje odrađujemo najviše u svrhu održavanja forme, naglašavam, ne mogu zamijeniti onu vrst treninga kojeg smo gotovo svakodnevno odrađivali prije ove krize.”

Ona svakodnevica je nestala

“Ekipa i ja smo već jedna velika obitelj i svi smo se navikli jedni na druge tako da nakon ovog perioda od mjesec, dva bez njih jedva čekamo da se sve vrati koliko – toliko u normalu. Nestao je onaj svakodnevni način života i uvjeren sam da se svi već osjećamo pomalo čudno.”

Čekamo zadnje popuštanje mjera

“Nisam siguran što nam idući dani donose – hoćemo li trenirati u grupicama po 4 ili 5 igrača ili ćemo napokon moći ući u dvoranu, ali mislim da ćemo tek u sklopu zadnjih popuštanja mjera dobiti određenu slobodu treninga pošto nam se trening odvija u zatvorenom prostoru, svlačionice su malene i, jednostavno, rukomet je kontaktni sport. Za razliku od nogometa koji se igra na velikoj i otvorenoj površini naše utakmice se odigravaju na dosta manjem terenu.”

Svi smo se zaželjeli vrhunskog sporta

“Svim ljudima je ovo nova situacija i svi sportovi će dosta patiti pogotovo ovi momčadski gdje ima puno publike pa se nadamo da će s ovim toplijim vremenom doći do kraja pandemije te da ćemo moći normalno krenuti s treninzima, a nakon toga i s utakmicama. Vjerujem kako će tribine biti ispunjene do posljednjeg mjesta pošto su se navijači, kao i mi, već zaželjeli vrhunskog sporta.”