Nakon Ivana Sršena još su dvojica novih igrača potpisala ugovore s rukometnim klubom Nexe. Na poziciju desnog vanjskog stiže Mislav Nenadić, a na pivota Damir Halilković.
Mislava ćemo Vam predstaviti danas, a Damira sutra.

Mislave, dobro nam došao u RK Nexe…

Hvala, stvarno sam sretan što dolazim u Nexe.

Krenimo od početka…

Rođen sam 15.veljače 1992., visok sam 197 centimetara, težak 95 kilograma. Prve sam rukometne korake napravio u OŠ u Kaštel Starom. Igrao sam za RK Kaštela Adriachem pa RK Marina Kaštela, uslijedila je sezona u Tatabanyi pa sezona i pol u austrijskom Bärnbach-Köflachu.

Rano si otišao u inozemstvo, s 21 godinom. Kakva su iskustva?

U Mađarskoj sam upoznao dosta njihovih reprezentativaca, igrao sam na visokom nivou i to mi je bilo dobro iskustvo. U Austriji se klub borio za opstanak, prve smo sezone to i osigurali. Drugu je sezonu bilo isto iako su najave na početku bile drugačije.

Prva razmišljanja nakon potpisa za Nexe…

Znam kakav je Nexe klub inače ne bih ni došao, to je iza Zagreba naš najbolji klub. Potpisao sam ugovor na dvije godine, dolazim se dokazati, vidjeti gdje sam u ovom višem razredu rukometa. Očekujem dvije uspješne godine u Nexeu, i za mene i za klub. Želim prvenstveno potvrditi taj potencijal za koji svi kažu kako ga imam, a nakon toga možda ostvarim i kakav jači transfer. Znam kakav je rad trenera Kordija i mislim kako uz njega mogu jako napredovati i ostvariti te potencijale.

Znaš što je sve pred nama u novoj sezoni…

Znam sve i tome se jako veselim. U Nexeu na svakoj poziciji imamo dvojicu vrlo kvalitetnih igrača tako da će minutaža biti pravilno raspoređena. To mi odgovara jer sam u dosadašnjim klubovima igrao skoro stalno 60 minuta, ovako ću moći dati apsolutni maksimum. Veselim se izazovu SEHA lige. Nadam se kako ćemo u EHF kupu barem ponoviti lanjski uspjeh, ako ne i otići korak dalje. U hrvatskoj ligi želimo ponovno biti drugi, ako bude prilike možda i ukrasti jednu pobjedu Zagrebu  🙂

Što te najviše krasi?

Desni sam bek, a najviše me krasi skok šut i polukontra. Najviše volim, nakon dobre obrane, povući taj prvi val napada.

Reprezentacija…

Prošao sam sve mlađe uzraste hrvatskih reprezentacija – mlađe kadete, kadete i juniore. To je to, za sada.

Našice…

Igrao sam tu već s Kaštelima. Ono što najviše pamtim su navijači, dvorana je uvijek bila puna. Našičani vole rukomet, to je sigurno. Mali je grad, ali je to po meni i bolje za rukomet. Navijači znaju rukomet, znaju igrače, dolaze na utakmice i navijaju. Veseli me što ćemo SEHA ligu igrati u svojoj dvorani, to je odlično.

Budući suigrači…

Od ranije znam Josipa Božić Pavletića, Sašu Barišić Jamana znam iz austrijske lige, a Mirka Hercega i Antu Gadžu iz mlađih selekcija reprezentacije…ostale znam s međusobnih utakmica, bolje ćemo se upoznati kad dođem.