Nexe i Nantes igrat će sutra (ŠD OŠ kralja Tomislava, početak u 19 sati) prvu utakmicu 3.pretkola EHF kupa. Do velikih svjetala europske rukometne pozornice ostao je još jedan korak. I za nas i za njih. Mi smo prošle godine igrali u skupinama, a Nantes je zapeo u ovoj fazi od kasnijeg pobjednika Fuchse Berlina.
Francuzi su jučer došli u Našice, trenirat će večeras i sutra ujutro. Motivirani su, žele ići dalje. I mi smo, zar ne?
Jedna od uzdanica Nantesa je i slovenski reprezentativac, legendarni Gorazd Škof kojeg pamtimo i kao bivšeg golmana Zagreba.
Uz jutarnju kavu popričali smo malo o svemu, najviše o utakmici, naravno.

Gorazd, prije svega dobro došao ponovno u Hrvatsku i u Našice u kojima nisi dugo bio…

Hvala lijepa na dobrodošlici. Da, u Našicama nisam bio 5-6 godina, sa Zagrebom zadnji put. Jako mi je drago što sam ponovno u Hrvatskoj, prošle smo godine bili u Varaždinu, a ove eto u Našicama. Ovdje mi je uvijek bilo lijepo i sretan sam što sam ponovno u Hrvatskoj i Našicama.

Zaključak je mnogih rukometnih stručnjaka kako se ovaj dvoboj Nexea i Nantesa dogodio prerano i kako je to, uz onaj par Chambery-Fuchse Berlin, zapravo najjači par 3.pretkola EHF kupa…

Ja se u potpunosti slažem s time. Nama se to dogodilo i prošle godine kada smo u 3.pretkolu igrali s Fuchse Berlinom. Mi smo na kraju ispali, a oni su otišli do kraja. Igrao sam u Zagrebu, poznajem nekoliko igrača Nexea i žao mi je što će jedan klub morati ispasti. No, što je tu je, promijeniti to ne možemo. Za sada ne znamo previše o Nexeu. Znamo kako igraju vrlo dobro kod kuće, uvijek u punoj dvorani. Znamo i za SEHA ligu koja je vrlo jaka, posebno prvih šest klubova u koje spada i Nexe. Sve utakmice koje ste izgubili ove sezone bile su jako tijesne, a znamo protiv koga ste sve igrali. Svjesni smo svega toga i mi ćemo u ove utakmice ući maksimalno motivirani. Cilj je i jednima i drugima ući u skupine EHF kupa.

Počeli ste sezonu relativno slabo, ali se iz tjedna u tjedan dižete i igrate sve bolje. Potvrdila je to i uvjerljiva pobjeda u srijedu u gostima kod Ivrya…

Da, to je točno. Igramo sve bolje, dižemo formu. Ja sam se vratio nakon dva mjeseca, odradio sam nekoliko treninga. Imamo dosta ozlijeđenih igrača, uvijek nam netko fali i nismo kompletni. Zašto, ne znam. Bez obzira na to naša je igra sada puno bolja nego na početku sezone. Super to izgleda u napadu. Puno je asistencija, svi mogu puknuti prema golu, svi zabijaju. Nismo ovisni samo o jednom igraču. Fascinanto je kako Alberto Entrerios igra u 39.godini, s kojom lakoćom i uživanjem. Imamo lijepu širinu u napadu. U obrani smo dosta grubi, priznajem. Ne znam kako će to biti u sutrašnjoj utakmici uz EHF kriterije. U Francuskoj se sve svodi na tjelesnu spremu, na snagu, svi igraju jako grubo u obrani. Nadam se samo da nikome neće popustiti živci. Fer smo ekipa, ali nismo nježni u obrani.

Očekuju nas znači velika uzbuđenja i vrhunska predstava sutra u Našicama…

To sigurno!

Spomenu si poznanstvo s nekim igračima Nexea. Koga sve poznaješ?

Saša Barišić Jaman i ja smo susjedi, igrali smo zajedno u Dobovi. Istina, davno je to bilo. Znam Zrnića, naravno. Pericu Lelića također, brat Franjo igrao je krilo. Gledam plakat za utakmicu pa sam se sjetio i Sršena koji je prošle godine igrao protiv nas za Varaždin. I Etera sam prepoznao, kapetana Mrđenovića. Ima tu i puno mlađih igrača, a ja sam već u godina koje vode kraju karijere pa se ispričavam što ne znam sve igrače. Ali, ne znam ni neke mlađe igrače u svome klubu hahahaha. Poštujem sve jer igraju rukomet i igraju dobar rukomet.

Ne možemo preskočiti i jednu crnu temu, terorističke napade u Parizu. Jučer ste doputovali avionom iz glavnog grada Francuske, kakva je sada situacija?

Cijela je Francuska pala u neku depresiju. Ljudi se boje, to se vidi. Restorani su poluprazni ili prazni. Puno se razgovara i puno razmišlja. Što reći? Ujutro se probudiš i pročitaš kako se neka žena raznijela eksplozivom u Parizu, a ti ulaziš u brzi vlak i krećeš put Pariza. Pitam bilo koga kako bi se osjećao? Pa nije ti svejedno. Puno je policije i vojske na ulicama. Pariz je velik, život ide dalje, ali nije ti svejedno. Nadam se brzom završetku tog ludila, ali stvari za sada ne izgledaju dobro.

Na samom kraju razgovora, što bi poručio ljubiteljima rukometa koji će sutra doći na utakmicu i onima koji još uvijek razmišljaju doći ili ne?

Prije svega, želim punu dvoranu. To mi je obećao i Saša Barišić Jaman. Svi se moji suigrači tome vesele. Znam kako je tako i među igračima Nexea. Želimo dobru atmosferu, glasno navijanje. Želio bih da Francuzi osjete taj hrvatski naboj i huk s tribina. Očekujem odličnu utakmicu i pozivam sve neka dođu. Malo šale za kraj…mi u ekipi imamo i tri tamnoputa igrača koje treba vidjeti uživo. To su moji vrlo dobri prijatelji i osigurat ću vam i slikanje nakon utakmice.